Jedan postariji farmer živio je visoko u planinama zajedno sa svojim mladim unukom. Svakog jutra bi farmer  nakon ustajanja sjeo za stol i čitao svoju Bhagavad gitu. Njegov unuk je želio biti baš poput njega, pa je oponašao svog djeda na svaki mogući način.

Jednog dana unuk je upitao: „Djede, pokušavam čitati Bhagavad gitu baš kao i ti, no čini mi se da ništa od onog šta pročitam ne razumijem i ne samo to nego i čim zatvorim knjigu odmah zaboravim sve što sam pročitao. Koji je onda uopće smisao i koju dobrobit imam od takovg čitanja Gite!?“

Djeda koji je upravo dodavao zadnje komade ugljena iz pletene košare na vatru, mirno se okrenuo prema unuku i rekao: „Ponesi ovu košaru dolje na rijeku i vrati mi je nazad punu vode.“

Dječak je učinio kako je djed tražio od njega ali košara od pletenog pruća nije mogla držati vodu tako da je sva voda dok je stigao do kuće iscurila.

Djeda se nasmijao i rekao: „Pokušaj ponovo, ali ovaj puta se kreći brže kako ti ne bi pobjegla sva voda koju napuniš u košaru.“ Dječak se ponovo spustio na rijeku, zgrabio košaru punu vode i trčao prema kući brže nego prije. No dok je stigao do trijema kuće, košara je ponovo bila prazna. Sav zadihan od trčanja rekao je djedu da je nemoguće nositi vodu u pletenoj košari i krenuo je uzeti kantu. Starac ga je zaustavio i zatražio od njega: „Ne želim kantu vode. Molim te donesi mi košaru vode. Samo se potrudi malo više i sigurno ćeš uspjeti.“

Dječak se ponovo zaputio prema rijeci s košarom u ruci dok ga je djed promatrao s trijema kuće.

Dok se spuštao prema rijeci znao je da je nemoguće izvesti što je djed tražio od njega. Ipak, odlučio još jednom dati sve od sebe, da bi dokazao djedu da će bez obzira na njegovu brzinu voda uvijek iscuriti iz košare prije nego što uspije doći do kuće.

Odlučno je uronio košaru u rijeku i potrčao prema kući koliko god je najbrže mogao. Kada je stiga do djeda koji je sjedio ispred kuće rekao je: „Vidiš djede, potpuno je besmisleno pokušavati nositi vodu u košari!“

„Dakle misliš da je besmisleno!?“ odgovorio je starac. „Onda pogledaj bolje u košaru!“

Kada je pogledao u košaru, dječak je po prvi puta primjetio da je košara drugačija. Bila je oprana izvana i iznutra od sve prljavštine koja se u njoj nakupila od ugljena.

“Vdiš dječače!“ brižnim glasom progovorio je starac. „Isto se dešava kada čitaš Bhagavad gitu. Možda ne razumiješ što si pročitao i možda ništa od toga ne zapamtiš, ali riječi Bhagavad gite te mijenjaju iznutra i izvana. Tako Sri Krišna djeluje na naše živote!“

(Iz predavanja Sacinandana Swamija)