Predavanje Sacinandana Swamija:

Jednom je u sjevernoj Indiji bio vođa lopova, koji je imao mnogo djece. Jedan od njegovih sinova je dobio ime po svetoj planini Govardhana.

Govardhana je bio glavni džepar, te je stalno susretao prolaznike. Jednog dana njegov otac ga je upozorio: "Nikad ne idi na mjesta gdje razgovaraju o Krsni!"

"Zašto ne?", Govardhana je pitao.

"Jesam li ja tvoj otac, ili ne?", otac viknu. "To je moja jedina zabrana. Slijedi je."
 
Govardhana je prihvatio misterioznu zabranu, ali je prihvatio očevu želju jer nije zelio da ga nepotrebno ogorči.

Jedne noći kada se Govardhana vraćao iz prepada na putnke koji su išli kroz šumu, ugledao je prizor male vatre i nekolicine ljudi koji su sjedili uokolo. Među njima je bio mudrac koji je čitao o pojavi Sri Krsne iz svetog Srimad-Bhagavatama. Govardhana se približio puzeći. Kada je mudrac objasnio kako Krsna provodi zabave, skup povika: "Jaya Sri Krsna!"

Kad je Govardhana čuo uzvik, sjetio se riječi svoga oca: "Nikada ne idi na mjesta gdje se govori o Krsni!" Stavio je ruke na uši i brzo otišao.

Ali, nenadano je stao na trn. "Joj!", vrisnuo je i, s licem iskrivljenim od boli, zgrabio je stopalo. To je opet oslobodilo njegove uši i on je nenamjerno čuo jednu rečenicu: "Moćni subjekti na višim planetama, devate, ne bacaju sjene kao ljudi." Odjednom je Govardhana pustio svoje stopalo i prebacio ruke preko ušiju tako snažno da je zazvučalo poput pucnja udarca biča. Tada je otrčao. Buka je zbunila mudrace i uspjeli su na vrijeme vidjeti kako razbojnik bježi u šumu.

Nakon nekog vremena Govardhana je stigao u selo i želja za krađom se probudila u njegovu srcu. Ali, dok se peo kroz kuhinjski prozor, ugledao je kako se oko njega pojavilo deset tamnih kontura. Ljudi su zgrabili Govardhana i izvukli ga nazad na ulicu. Govardhana je mogao odmah reći,po načinu na koji su postupali s njim, da su ti ljudi razbojnici poput njega ali puno okrutnije vrste. Lopovi su ga tada odvukli u šumu.

Lopovi su ga doveli na mjesto gdje su radili žrtvovanja moćnoj božici Kali. Govardhana je bio užasnut. Razbojnici su zahtijevali: "Pokloni se pred boginjom!" Govardhana je znao da će mu odsjeći glavu u trenutka kada se sagne i očajnički je razmišljao o načinu da pobjegne. Njegov pogled je pao na božanstvo i, na njegovo iznenađenje, ugledao je sjenu iza nje. "Ona nije stvarna!", pomislio je. "Zar nisam prije par minuta čuo da polubogovi ne bacaju sjenu?" Misao ga je nekako utješila i on reče: "Moj život je bio nečovječan i ne služi nikome. Htio bih da se žrtvujem dobrovoljno. Međutim, prije no što to učinim, želim se okupati tako da mogu biti čist i trijezan za žrtvu."

Lopovi su odgovorili: "Oh, tvoja prljavština uopće ne smeta. Ali nam je drago da si se odlučio predati dobrovoljno." Međutim, nakon rasprave, dogovorili su se za kupanje i poslali Govardhana s jednim lopovom do rijeke.

Govardhana je sada postao toliko ispunjen hrabrošću da je udario svog stražara, zaronio u vodu i spasio se. Kada se vratio kući sljedećeg jutra, iscrpljen, veselio se. Bio je blizu giljotinje. Mislio je: "Slušanje o Krsni nije tako loše – spasilo je moj život, nakon svega! Mislim da ću otići sutra ujutro i ponovno pronaći mudrace. Htio bih čuti više o Njemu."

Tako se slijedeću večer Govardhana vratio na skupštinu mudraca i sjeo na rub kruga, slušajući pažljivo. Što čuje promijenit će njegov život. Mudrac je rekao: "Krsna, koji je ukrašen zlatnom krunom optočenom dijamantima, dolazi svaki dan u šumu sa svojim prijateljima pastirima da pase stado Svojih krava."

Govardhana je mislio: "Super! Ja stvarno moram sresti tog Krsnu. Volio bih ukrasti Njegovu krunu."

Na kraju predavanja odlučio je pitati mudraca više o tom dječaku sa zlatnom krunom, ali mu je bilo nemoguće pristupiti jer se toliko ljudi okupilo oko mudraca.

Govardhana se vratio sljedeći dan i prije predavanja prišao je mudracu, koji je mislio: "Ovaj čovjek izgleda kao lopov. On je ovdje da mi sve otme. Sve što imam je moja Srimad-Bhagavatam." Ali, Govardhana je samo pitao gdje živi dječak s prekrasnom krunom.

"Dječak se zove Shyamasundar i On živi u Vrindavanu", odgovorio je mudrac.

Govardhana se zahvalio i pripremio za odlazak u Vrindavan ali, prije nego što je krenuo, mudrac ga je upitao da li želi ostati duže u šumi i čuti više iz Srimad-Bhagavatama. Danas je tema, rekao je, kakav Syamasundara nosi nakit. Govardhana nije morao biti pozvan dvaput; odmah je sjeo u prvi red, tako da može zapamtiti sve što mudrac kaže.

Govardhana je meditirao kako oduzima dječakov nakit. Mudrac je opisao Krsninu bisernu ogrlicu i odjeću od najfinije svile. Mirisni cvijetni garland obavija se oko Njegovog vrata i ponekad hrani labudove da pjevaju očaravajuće za Njega s biserima na Njegovoj ogrlici. Krsna nosi paunovo pero u Svojoj valovitoj crnoj kosi i ima prekrasan biser ispod nosa. Kad diše, biser podrhtava i, dok podrhtava, to odražava crvenu boju unutar Njegovog nosa, što nalikuje izlazećem suncu. Kad Njegovi posvećenici meditiraju na ovaj biser, osjećaju takvu radost da se oslobađaju sve patnje i poteškoća.

Postalo je kasno i sveti čovjek je htio da završi budući je noć. Sutra, najavio je, diskutirati će o ukrasima koje Krsna nosi oko bokova. Govardhana je bio entuzijastičan da susretne dječaka i oslobodi Ga nekog Njegovog nakita - On sigurno ima dosta toga! - i kolika bi mogla biti prijetnja od sedmogodišnjaka, kao što je Krsna?

Sljedeće večeri, Govardhana je opet bio dežuran. Ovaj put je mudrac opisao Krsnin draguljima optočen pojas, zadivljujuće zvončiće na gležnjevima koji zveckaju kad god luta šumama Vraje i njegove srebrene i zlatne flaute.

Govardhana je uistinu bio zaprepašten. Njegova jedina misao bila je: "Ja trebam susresti ovog dječaka."
"Koje Mu je ime opet i gdje živi?", pitao je.
"On je Shyamasundara i živi u Vrindavanu," mudrac je strpljivo ponovio.

Kada je Govardhana želio otići kući uočio je da drugi slušatelji ubacuju donacije u mudračevu posudu. Govardhana je zaista mislio ubaciti malo vlastitog novca u posudu, ali tada je imao drugu misao. Pogledao je u kovanice koje je izvukao iz džepa. Tada se polako njegov um promijenio. "Ako ubacim više mojih kovanica u posudu, možda se sretna zvijezda osmjehe na moj pothvat jer me ovaj sabor već jednom spasio." Dodao je svoj novac u posudu za donacije.

Idući doma nije si mogao pomoći osim da ponavlja riječi Shyamasundar, Vrindavan, Shyamasundar, Vrindavan, Shyamasundar, Vrindavan, opet  i opet. Želio je biti siguran da neće nikada zaboraviti ova imena. Kod kuće sestra ga je upitali šta je radio. Ali on je mogao samo izustiti "Shyamasundar, Vrindavan." Nije dobro izgledao. Kada ga je upitala što je bilo loše, Govardhana je odgovorio: "Uvijek kad kažem Shyamasundar, Vrindavan, ispunjen sam čežnjom i tugom. Ne mogu to objasniti."

Unatoč njegovom stalnom ponavljanju imena, sljedećeg jutra Govardhana se mogao sjetiti samo jednog od njih: Vrindavan. "Oh, sad sam zaboravio Njegovo ime!" Pomislio je pitati mudraca, ali se sjetio da je mudrac jučer otišao kući. Bilo je teško znati što učiniti. Može li pronaći mudraca? Da. Tri dana kasnije našao je mudračev dom. Govardhana je pokucao na njegova vrata. Mudrac je pomislio: "Samo lopov kuca ovako." Otišao je do vrata i bio očaran da vidi Govardhana. Mudrac je molio Krsnu: "Ovaj čovjek je tako željan susresti Te. Ako imam samo tračak iste želje bit ću u potpunosti svjestan Krsne upravo sada."

Govardhana upita: "Koje je bilo ime tog dječaka s krunom?"

"Njegovo ime je Shyamasundar", odgovorio je mudrac radosno.

Govardhana se podsjetio Gospodara svoga srca.

Govardhana se požalio: "Tako dugo ime za tako malenog dječak. Zar nije dovoljno ime Shyam?"

"Svi dječaci u Vrindavanu se zovu Shyam", rekao je mudrac i upitao ga za uzvrat: "Kako se ti zoveš?"

"Govardhana."

Što bi rekao da te zovnem Gobha?"( Gobha znači kravlja balega.)

Govardhana nacrta nož i zaprijeti: " Reci to opet i ja ću...!"

"Vidiš, ne možeš jednostavno skratiti imena!", rekao je mudrac, zvučeći poput učitelja.

Govardhana je upitao mudraca da li mu može reći više o Shyamasundari. Mudrac je započeo. "Ujutro, nakon što se ustane, On ode do staje da pomuze krave. Nakon toga časti doručak prasadu. Kad je gotov, zaputi se u šumu da se igra sa svojim prijateljima i kravama. U podne svi se odmaraju ispod stabla - osim Krsne-Shyamasundare, koji u to vrijeme ide na izlet." Mudrac nije želio reći Govardhanu o Srimati Radharani.

"Odlično!", Govardhana uzviknu. "I, koje je Njegovo omiljeno jelo?"

"Voli maslac pomiješati sa šećerom."

Govardana je bio zadovoljan s ovim odgovorima i krenuo je za Vrindavan. Kad je stigao, sakrio se u šumi. Vidio je veliko stado krava. U blizini, dječaci pastiri su se nestašno igrali sred livada.

Krsna je pitao Svoje prijatelje da li se žele odmoriti u hladovini šumskih stabala. Kada je lopov vidio zaspale dječake i Krsnu osamljenog, pomislio je da je njegovo vrijeme došlo. Iznenada je jedan paun trčao kroz grmlja. Oduševljen Krsninom ljepotom, zvao je: "Mayur, mayur ..." Odjednom su se Krsnini prijatelji probudili i smijali jer ih je paunov poklič očarao. Krsna je povukao pauna na Svoje krilo i milovao njegovu perjanicu hrabreći ga.

"To komplicira stvari," Govardhana je mislio.

Ali uskoro su dječaci pastiri opet zaspali i Krsna je opet bio sam. Govardhana je uzeo priliku i iskočio iz grma, potpuno okrenut Krsni po prvi put. Preplavljen Njegovom ljepotom, počeo je plakati. Suze su se kotrljale niz njegove obraze i uze ga iznenađenje. Nikada u svom životu nije plakao gledajući nekoga. Brzo ih je potisnuo. On nije bio sentimentalist!

"Kako se zoveš?", Govardhana je upitao.

"Kako ti?", Krsna je upitao kao odgovor.

"Govardhana", rekao je.

Krsna se nasmiješio i reče: "Izgledaš kao stijena - grubo, nezgrapno i glupo! Postoji samo jedna stvar u tvojoj glavi: krađa, krađa, krađa."

Govardhana bio zapanjen. "Koja je ovo vrsta dječaka? On može pročitati moje srce!"

"Sada mi reci Tvoje ime?"

"Shyamasundar. Ja sam također lopov. Navika mi je da kradem maslac, ali onda sam ukrao odjeću od nevjenčanih gopija, a danas sam ukrao srca."

"Reci mi", rekao je Govardhana, "jesi li uvijek prekriven s toliko dragulja – kruna, nanogvice,..."

"Ah, danas sam gotovo bez nakita. To je zato što sam se ustao kasno i Moja majka nije imala vremena da me propisno odjene."

"Donio sam nešto za tebe.", rekao je Govardhana. "Čuo sam da voliš maslac pomješan sa šećerom."

Ali, Krsna je odbio njegovu ponudu i reče: "Ti si zatrovao maslac, tako da ću zaspati i tada možeš ukrasti Moj nakit."

"Nisam takav nitkov! Nikad ne bih otrovao dijete!" Govardhana je djelovao ozbiljno, ali Krsna mu nije dao izbora: Govardhana je morao prvi kušati maslac da dokaže da je bezopasan za jesti.

Ali Krsna nije bio stvarno uplašen otrovom; znao je da je Govardhana ogladnio nakon dugog putovanja u Vrindavan i htio je da on jede. Kada je Govardhana pojeo gotovo sav maslac, Krsna je jurnuo Svojim prstom uokolo lonca s maslacem i prihvatio dar Svoga posvećenika.

Govardhana se vratio na posao koji je pri ruci. Kako će doći do krune? Upitao je Krsnu, neodlučno: "Možeš li mi, možda, dati jednu od Tvojih kruna? Imaš ih tako puno!"

"Naravno!", Krsna je rekao i predao lopovu Svoju krunu. "Želiš li Moje naušnice također? Uzmi i ogrlice." Govardhana se ispunio oduševljenjem.

"Imam ovaj biser pod Mojim nosom. Želiš li i njega također?"

Kada je Govardhana shvatio Krsna spominje isti biser o kojem je mudrac govorio, postao je stidljiv. "Ne, ne, ne bih se usudio poremetiti ovu ljepotu."

Krsna je počeo odvezivati nanogvice, ali se borio s čvorovima. Njegova majka ih je ovih dana čvrsto vezala tako da ih ne izgubi dok se igra u šumi. Opet, Govardhana je osjetio val stida.

Kada je Shyamasundar počeo uklanjati Svoje nanogvice, Govardhana je rekao: "Ne, kako mogu uzeti išta od Tebe. Postoji samo jedna stvar koju želim:ukrasiti Te!" Govardhana je ovo rekao malo stidljivo.

Krsna se nasmiješio i pristao. Govardhana, povijen na dole, zavezao je nanogvice. Ustao je i počeo je stavljati Krsnine  ogrlice i ostali nakit oko Njega. Konačno, Govardhana je stavio Krsninu krunu na Njegovu glavu. Njegove ruke su drhtale; nikada prije nije nikoga ukrašavao. Paunovo pero je izgledalo nagnuto i Govardhana se počeo brinuti zbog toga ali, Krsna se činio sretan  Govardhanovim izrazom devocije.

Krsna zatim reče: "Kasno je i trebam se vratiti Svojim prijateljima".

"Hoćeš li se vratiti sutra? Volio bih da se opet sastanemo i ja žudim da razgovaram s Tobom. "

"Naravno da ću doći, ali moraš biti na vrijem, iako Ja možda zakasnim", Krsna je rekao, "ako Moji prijatelji odmah ne zaspu dok se odmaraju. Oni ne bi trebali znati ništa o našem susretu!"

"Biti ću tamo", Govardhana zavika radosno. "Čekati ću na Tebe cijeli svoj život!"

Kada se Krsna te večeri vratio kući, Njegova majka je bila iznenađena. "Izgledaš drugačije. Nisam Te tako ukrasila."

"Moj prijatelj Govardhana Me danas ukrasio", rekao je Krsna smijući Se.

"Govardhana?" Majka Yasoda je bila začuđena. "Kako to da ja ne znam tog prijatelja. Hoćeš li ga jednog dana dovesti?"

"Ne razmišljaj mnogo o njemu. On izgleda malo grubo", rekao je Krsna", ali on je dobrog srcea i želi samo Mene. Ja sam jedina želja njegova srca."

Sutradan Krsna se ponovno sastao s Govardhanom u šumi. Nakon toga, oni su se sastajali svaki dan i Govardhanovo srce se ispunilo s prema-bhakti, čistom ljubavlju. Sedmog dana Govardhana je napustio svoje materijalno tijelo i vratio se u duhovni svijet, gdje Krsnu ukrašava do današnjega dana.

Filozofi pokušavaju doći do Boga kroz znanje i mistični yogiji  izvodeći teške strogosti, ali Govardhan je imao stvarne kvalifikacije: on je želio susresti Krsnu. On nije želio ništa drugo.

Srila Prabhupadino predavanje iz Srimad-Bhagavatama 1.2.12 (Los Angeles, 15. kolovoza 1972.):
 
Ljudi ponekad kažu: "Možeš li mi pokazati Boga? Jeste li vidjeli Boga? "[...] Dakle, odgovor je ovdje. Da, možete vidjeti Boga. Svatko može vidjeti Boga. Ja također vidim Boga. Ali mora postojati kvalifikacija. [...] Ovo je kvalifikacija. Što je to? Tac chraddadhana munayo. Pojedinac mora biti, prije svega, odan. Odan. Sraddadhana. On mora biti, zapravo, jako nestrpljiv da vidi Boga. Nije to kao sklonost, neozbiljna stvar: "Možeš li mi pokazati Boga?" Čarolija, baš kao i Bog je čarolija. Ne. On mora biti vrlo ozbiljan [...]
 
Ova je priča u vezi s ovim. Vrlo je poučna. Pokušajte čuti. Jedna profesionalni govornik je recitirao Bhagavat i on je opisivao Krsnu; jako ukrašen svakakvim nakitom, On je poslan da čuva krave u šumi. Tako, bio je kradljivac u tom susretu. Tako je on mislio: "Zašto ne odem u Vrindavan i opljačkam dječaka? On je u šumi s tako dragocjenim nakitom. Mogu otići tamo i uhvatiti dijete i uzeti [...] sav nakit." To je bila njegova namjera. Dakle, on je bio ozbiljan da "Moram pronači tog dječaka. Onda ću u jednoj noći postati milijunaš. Toliko mnogo dragocjenosti." I tako, on je otišao tamo, ali njegova je kvalifikacija bila da "moram vidjeti Krsnu, moram vidjeti Krsnu." Tazabrinutost, ta žudnja, omogućila je da je u Vrindavanu ugledao Krsnu. Vidio je Krsnu na isti način kao što je bio obavješten od strane čitača Bhagavatama. Tada je vidio: "Oh, oh, Ti si tako lijep dječak, Krsna." Tako je počeo ukus. On je mislio: "laskajući, uzeti ću sav nakit." [...]
 
Dakle, kada je predložio svoj stvaran posao: "Tako, mogu li uzeti neke od Tvojih ukrasa? Ti si tako bogat." "Ne, ne, ne .... Moja majka će biti ljuta. Ne mogu ... "[...] Krsna kao dijete. Tako, postao je sve više i više željan Krsne. A onda ... Krsninim društvom već je postao pročišćen. Onda, na kraju, Krsna je rekao: "U redu, možeš uzeti." Tada je postao posvećenik, odmah. Jer Krsnino društvo ...
 
Tako, na bilo koji način, trebamo doći u kontakt s Krsnom. Na bilo koji način. Tada ćemo biti pročišćeni.

Kamad bhayad dvesyad