Dragi Purnacandra Maharaj!

Kad veliki bhakta ode oni koji ostaju osjećaju i tugu i radost. Naravno, to su duhovni osjećaji koji nisu spojivi na metrijalnom nivou jer su dijametralno suprotni, no čak i nama početnicima u duhovnom životu ove očite proturječnosti postaju stvarne i iskusive nedugo nakon prvih koraka na putu bhakti...

Dok materijalist tuguje za voljenom osobom uglavnom radi novostvorene situacije u kojoj je on nešto izgubio (društvo ili korist od osobe koja je otišla), spiritualist osim takvih osjećaja gaji i radost pri odlasku velikih duša jer zna da su te duše s Krišnom bilo u duhovnom svijetu ili s Krišnom u materijalnom svijetu u vidu nekih novih propovijedanja uvjetovanim dušama.

Sretan sam da si bio s nama na ličkom kampu i da si volio naš kamp. Svježe su mi tvoje lekcije, tvoji bhajani, tvoja uputstva i tvoja slatka sjećanja na pionirske dane u svjesnosti Krišne. Slušajući ih osjetio sam duboko poštovaje prema svim pionirima svjesnosti Krišne i pomislio sam – Krišna koje su oni sve strogosti podnijeli da bi služili svog duhovnog učitelja! Drago mi je da smo zabilježili tvoje lekcije i one su sada dostupne svima na našim likakamp stranicama. Bilo je tako zadivljujuće biti svjedokom kad si njišući se u stolici za ljuljanje (jer nismo imali vyasasan predviđen za kišne ličke uvjete i lekcije u unutrašnjem temple roomu) pričao priče o Radha Damodar TSKP.

Dan kad si otišao započeo je mangalarotijevskim sms-om iz Indije gdje je Divya prabhu javio da si otišao. Uslijedilo je mantranje sa suzama u očima dok sam gledao u tu stolicu i prisjećao se iskustava koja sam imao s tobom- do Podgarića do Ličke Jesenice... A navečer su došli mali bhakte na lički dječji kamp i svi smo pjevali Je anilo...

Sjećam se i slatkih razmjena koje sam imao s tobom koje ovdje dajem bhaktama na uvid...

Hvala ti Maharaj!

tvoj sluga Murari Gupta das

Iz korespondencije s Purnacandra Maharajom

(Pismo iz 2009. godine)

Please accept my humble obeisances Maharaja. Jay Prabhupada!

> I'm planning to come, but I haven't any seminar as yet. And it doesn't look like one will manifest. I'm not sure what to do.

When I was in Delhi with my wife devotees told us: "You grihastas from west doing great preaching here just by showing your self. For people of India it is so great that there is no need for you to say anything. Just be here with us and you will preach".

So similarly I'm going to say to you Maharaja. Just be there with us and give us your association. If you don't have any seminar ready, that's not a problem. Maybe something will came out form you thoughts, but if no why wouldn't you just sing bhajans (of course if you health allow you) and comment on deep vaisnava philosophy from them.

In attempt to serve,
Murari Gupta das