Jesam li Hare Krišna ili vaišnava? Iliti - da li je terminologija bitna?

Pred godinu dana bila je jedna proslava u našim službenim prostorijama. Pitao me Jura, vozač hitne medicinske pomoći, jesam li vidio super članak u novinama o indijskoj proslavi? Reče da je članak super, a ja ga priupitah - Pa jel to članak on nama, Hare Krišnama? On kaže - Nije, ali nešto slično. Nakon što mi je pokazao članak ja mu kažem - Pa to je naša zajednica! A on uzvrati - Ma nije vaša, piše nešto drugo (slijedbenici Veda,  tradicionalni indijski festival u Vaišnavskoj vjerskoj zajednici). Onda mu objasnim da to ipak jesmo mi!

Ovo me potakne na razmišljanje - Većina ljudi nas zna kao Hare Krišne, zašto danas postoji tendencija da se mi izjašnjavamo kao vaišnave? Većina ljudi koje znam ne govori nam Hare Krišna s negativnom konotacijom. Način upotrebe riječi definira samu riječ. Mi jesmo i Hare Krišna i vaišnave, ali ta riječ nije u široj upotrebi i ljudi ne povezuju riječ vaišnava niti s rječju Višnu čak i da su čuli za nju, a kamoli s pojmom Hare Krišna. Čak i da ljudi govore s negativnom konotacijom Hare Krišna, opet je bolje tako jer ime Krišna je tri puta moćnije od imena Višnu; čak i da imaju negativnu konotaciju glede Hare Krišna, zar ćemo mi to promjeniti jednostavno promjenom imena? A ako se izjašnjavamo prema van s vaišnava, oni koji to povežu s Hare Krišna odmah pomisle da nešto muljamo, tajimo (pa što ne kažeš odmah da si Hare Krišna!). Nemam ništa protiv da se prema unutra, međusobno, oslovljavamo kao vaišnave. Prema van - Mislim da je primjerenije narodno ime Hare Krišna ma kako ono narodski zvučalo jer ipak mi smo primarno okrenuti prema mjestu regrutacije tj. narodu, zar ne?

Danas se manje prikazujemo kao Hare Krišne, a više kao vaišnave i nisam siguran da je to baš najsretnije rješenje kao što pokazuje i događaj s početka ovog članka.

Ova tema se može proširiti i na "žargon u svjesnosti Krišne". Naime često međusobno upotrebljavamo riječi kao puširanje, blupnuti i mnogo drugih sličnih riječi koje isto tako upotrebljavamo i kada zainteresiranicima prezentiramo svjesnost Krišne. Nerazumijemo da nas oni nerazumiju. A to nije zdravo ako želimo biti otvoreni, okrenuti propovijedanju. Arhaična ili nerazumljiva terminologija može djelovati prilično odbojno na novopridošlice. Sjećam se kako sam zinuo kad sam prvi put u Crkvi čuo riječi uzašašće, prispodoba i slično. Moj prijatelj bhakta je poklonio naš poznati fanzin Klubu ljubitelja fanzina. Odgovor je došao - Časopis je zanimljiv ali mnoge termine mi ne kužimo!

Dakle, čini se da je terminologija bitna. Da nije bitna onda bi se današnji ISKCON zvao ISGCON. No Prabhupad je inzistirao na nazivu Krišna. Možemo reći da je bitnije da se u tom društvu pjeva Hare Krišna nego kako će se ono zvati i to je točno, no Prabhupadovo svjesno izbjegavanje imena ISGCON pokazuje da terminologija nije periferna i nebitna stvar, a tome svjedoči i događaj opisan na početku ovog članka. Jer Jura dobro zna da sam ja Hare Krišna i zna što je to. A ipak - On svoj pozitivan stav o novinskom članku u kojem se spominju Vede i vaišnavska vjerska zajednica nije povezao s Hare Krišna pokretom jer Krišna nije niti jednom spomenut ni u kojem kontekstu u navedenom članku.

Svjestan sam da je ovo kontroverzna tema o kojoj drugi imaju i oprečne stavove. Moj jedan dragi prijatelj, veoma ozbiljan vaišnava, kaže da on preferira naziv vaišnava i kad ga pitaju je li on Hare Krišna, on uzvrati sa smješkom - A jesi li ti Oče naš? I tako mu se otvara prilika za propovijedanje - Da objasni ljudima i što znači vaišnava i što je to Hare Krišna maha mantra. I to je jako lijepo, slažem se. No, ako se deklarirate samo kao vaišnava, bez da spomenete Hare Krišna (kao u navedenom novinskom članku) ljudi će biti zbunjeni. Stoga izgleda da je terminologija bitna i u svrhu samog propovjedanja. Prabhupad je bio ponosan da su riječi Hare Krišna postale općepoznati termin ("during the seventhees Hare Krsna
became household word"). Zašto ih onda izbjegavati?

Iako postoji službena terminologija "registrirane vjerske zajednice u RH" nisam siguran koliko je dobro što smo prihvatili njihovu terminologiju kao svoju i nazvali se "VVZ - vaišnavska vjerska zajednica" jer je Prabhupad inzistirao da se ne radi o vjeri. Nakon prihvaćanja ovakve terminologije zateći ćemo se da smo otišli korak dalje i pisat ćemo sami u svojim knjigama da vjerujemo da je Krišna Bog kao i ostali pripadnici hinduske tradicije...

Bhaktivaibhava Swami reče - Ako u kuhinji na praznu posudu za začine nalijepiš etiketu "Sol" to znači da ćeš uskoro u tu posudu i staviti sol.

Stoga iako je nazivlje od drugorazrednog značaja i aktivnosti su te koje su dominantne, ipak to ne znači da je terminologija nebitna.

Stoga ja ne želim reći za se da sam vjernik jer to ljudi doživljavaju u kontekstu - Da li "JA" vjerujem u Boga ili ne gdje je čovjek u centru a ne Bog kao da egzistencija Krishne ovisi o nečijem vjerovanju ili uvjerenju. Prenaglašavanje značaja vjere ima u razmišljanju samo vjeruj u Boga, nije bitno što je tijelo slabo i ne može slijediti Njegove upute jer Bog je milostiv. A ja želim postati istinski slijedbenik Šrila Prabhupade - Prabhupadnuga i stoga se ovdje neponizno potpisujem kao:

Slijedbenik Šrila Prabhupade,

Vaš Murari Gupta das