Kiša milosti

- Divya, mislim da bi trebali prekinuti mantranje i raspakirati "vanjski templ room"? - rekao sam nakon mangala arotija Divyi dok smo počinjali mantranje u okrilju tople sobe u našoj kući.
- Ma nakon mantranja ćemo - odgovorio je Divya. (Mangala znači povoljno vrijeme za slavljenje Krishne, osim tog još uvijek je bio mrak. Čitao sam mu misli. Cijelo vrijeme nešto paničarim).
- Pa de barem da vidimo situaciju napolju! Sretan što sam ga uspio nagovoriti, krenusmo napolje. Indra je tuširao Jesenicu. Nakon minute Divya je uletio u kuću i prekinuo meditativno mantranje nekolicine bhakta:
- Odlažite jape i svi van na raspremanje templ rooma!!!

Dugo čekanje

Vodovod je konačno došao u selo. Sjećam se prijašnjih festivala kad nije bilo vodovoda. Bili su to manji festivali s tridesetak bhakta povodom instalacije kućnih Božanstava ili slavljenja Go Puje. Znali bi potrajati po par dana i zalihe vode svesti na minimum. Imali smo i tad tekuću vodu jer imamo kolektor kišnice i pumpe, ali to je naravno ograničena količina od šest, sedam kubika. Pitku vodu nosili smo kanisterima iz obližnjeg izvora. Sjećam se jednom su bhakte ostali do nas četiri, pet dana i ja nisam htio pogledati u kolektor kako stojimo s vodom. Štedjeli smo vodu svakako, ali ja sam htio biti noj. Kad je zadnji gost otišao pogledao sam vodnu bilancu. Rezultat je bio trenutno isključivanje pumpe da ne povuče zrak! Čekajući prvu kišu danima sam nakon toga vozio po stotinjak litara vode kad sam se vraćao s posla...
No sad je vodovod prošao kroz selo i nema zapreke i većem festivalu, zar ne? - rekao je Divya prabhu.
Složio sam se nabrajajući mu svoje uvjete, ali ustvari nije teško ribu natjerati u vodu i bio sam sretan što me Krišna gura u te vode. Glavni uvjet je bio da neću plivat sam, a on je rado pristao da plivamo skupa u pustolovini zvanoj lički kamp.
Svo to vrijeme provedeno u Ličkoj Jesenici imao sam želju da napravimo veći festival. No bila je to neostvarena želja koja je sad postajala stvarnost nakon dugog čekanja da se stvore uvjeti za takvo što. Kroz to vrijeme čekanja testirala se snaga te želje kao i strpljivost, postojanost... I tako smo zaronili... Ostalo je povijest.

Testirana i sigurna rješenja

Nad stotinjak okupljenih bhakta krov od niskobudgetne cerade kupljene u Pevcu držale su sajle. Izgledalo je dosta dobro, cerada je bila zategnuta i prav za prav izgleda prihvatljivo. Namučili smo se dok smo je postavili. Možda bi ispravnije bilo reći - namučili su se dok su je postavili. Ja ustvari nisam za te stvari, od zabijanja čavala nadalje. Svjesnost Krišne je moćna toliko da hromi mogu hodati a slijepi vidjeti... I Murari organizirati kamp... čak da imam sto Murarija ja ne znam kako bi postavio ceradu na krov... Toliko useless... No Krišna je poslao poletne i koji znaju...
Sa bine je Manidhar prabhu hvalio naše improvizacije i rekao je da se vidi koliko je truda uloženo iako je sve tako jednostavno, a ipak lijepo. "Mogu ih vidjeti kako složno i naporno rade prije ovog kampa penjući se na krov susjedne drvarnice i lijevajući vodu iz šlaufa na ceradu u svrhu njenog testiranja". Kad je to rekao ja sam bio još više u tjeskobi. Stvarno sam paničar, ali zar to nije realna panika? Trebali smo to testirati! Nismo stigli, sve je bilo u zadnji čas. "Ma izgleda super" - govorili su bhakte pomagači. Ja nisam bio siguran. Po rezultatima se sudi. "Vidjet ćemo kad padne kiša" - odgovorio sam skeptično. Je, pa šta! Strah me je! Strah me je nepoznatog, a to je upravo ovo iskustvo.
No na sreću prave kiše u prvom kampu bilo nije. Iako je vrijeme bilo neprestano kišovito kiša je bila dosadna jesenjska...naravno jer ipak ljeto je!

Noćima nismo spavali - naizmjence smo bdjeli u vanjskom templ roomu. Dvijanayaka je bio najpoletniji. Probudio bi me u pola tri i rekao: "Murari ajd sad malo ti dežuraj da bar nešto prije mangale odmorim". Za dobro jutro ispričao bi mi kako je Krešo pokisao u šatoru ko miš, te da mu je ponudio moju radničku, ali suhu odjeću da se presvuče. Krešo je u dva u noći sav mokar rekao da mu se ne sviđa dezen ili boja majice.

Nedjelja je prošla, zadnji dan festivala i bhakte su većinom otišli. Ostalo je par entuzijasta da pomogne sve raspremiti. Unatoč kiši svi su bili zadovolji, bar mi se tako činilo. Vidjet ćemo koliko sam u pravu slijedeće godine. Znate ono, kupac koji se vraća...
Više nema beda čak i da grune kiša, no neće. Najavljena je za sutra ujutro. Možemo mirno spavati, festival je gotov. Od propovjednika je ostao još samo moj duhovni učitelj Bhakti Vikasa Swami, a i on odlazi sutra nakon Bhagavatama. Jutarnji program imat ćemo u kući, u templ roomu koji je sad s obzirom na trenutno brojno stanje i više nego dostatan.

Kiša je ljevala i Indra nam je pokazao da je naš lijepi krović kula od karata. Svi smo bili bosi i žurno raspremali templ room. Na jednom mjestu na našem kroviću cerada se ubrzano punila vodom. "Na vrijeme smo došli izgleda" - kažem Divyi. Iznad nas je bio "bubreg" sa sto litara vode prijeteći da popusti. Bhakte su već maknuli tepih, rasformirali oltar, maknuli sjedalice. Ispod nogu je bila samo betonska galanterija. Divya se brzo popeo na kritično mjesto i stavio šlauf na dno sada već stopedesetlitarske nemani koju smo nas trojica podupirali da ne popusti. Kao u mladim danima u nekom slavonskom podrumu, povukao je u šlauf i tekućina je potekla! Jaya!

Za sat vremena sve je bilo gotovo, stvari složene, a mi smo imali vremena za još dva kruga prije jutarnjeg programa. Svi smo znali - Krišna nas je zaštitio. Bio je to Njegov odgovor na naš iskreni trud i želju da služimo bhakte. Iako smo bili neiskusni pioniri pomalo naivni u svojim improvizacijama, Krišna je cijenio naš stav i zaštitio nas.

"Napredak u svjesnosti Krishne ovisi o stavu bhakte". (Nektar predanosti)

"Ali onima koji Me uvijek obožavaju s nepodjeljenom predanošću, meditirajući na Moj transcendentalni oblik, dajem ono što im nedostaje i čuvam ono što imaju". (BG 9.22)

Vaš sluga
Murari Gupta das