Promijenjivo tijelo nije trajno. Suvremena medicinska znanost priznaje da se tijelo mijenja svakog trenutka interakcijom različitih stanica; tako tijelo raste i stari. Ali duhovna duša uvijek postoji i ostaje ista usprkos svim promijenama tijela i uma. To je razlika između materije i duha. Po prirodi, tijelo se uvijek mijenja, ali duša je vječna. Svatko može shvatiti što prožima tijelo: to je svjesnost. Svatko je svjestan patnji i užitaka dijela tijela ili cijelog tijela. To širenje svjesnosti živog bića je ograničeno na njegovo tijelo. Patnje i zadovoljstva jednog tijela su nepoznati drugom  tijelu. Prema tome, svako tijelo je utelovljenje osobene duše, a simptom prisustva duše se opaža kao osobena svjesnost. Opisano je da je duša deset tisuća puta manja od presjeka vlasi kose. To je potvrđeno u Svetasvatara Upanisadi (5.9):

halagra-sata-bhagasya
satadha kalpitasya ca
bhago jivah vijneyah
sa canantyaya kalpate

"Kada se vrh vlasi kose podijeli na stotinu dijelova i zatim svaki od tih dijelova ponovo podijeli na stotinu  dijelova, svaki takav dio ima dimenzije duhovne duše."

Osobena duhovna duša je stoga duhovni atom manji od materijalnih atoma. Takvi atomi su bezbrojni.Veoma mala duhovna iskra je osnovni princip materijalnog tijela i njen utjecaj se širi čitavim tijelom kao što se aktivan princip lijeka širi čitavim tijelom. Ta struja duhovne duše se osjeća po čitavom tijelu kao svjesnost i predstavlja dokaz prisustva duše. Svaki laik može shvatiti da je materijalno tijelo bez svjesnosti mrtvo tijelo. Ta svjesnost se ne može oživjeti u tijelu nikakvim materijalnim sredstvima. Svjesnost stoga ne potječe od materijalnih spojeva, već od duhovne duše.
  
Atomsku prirodu duše potvrđuju svi vedski spisi i svaki razuman čovjek je može osjetiti u svom praktičnom iskustvu. Samo lud čovjek može misliti da je atomska duša sveprožimajuća visnu-tattva (Bog).
Utjecaj duhovne duše se može širiti svuda po tijelu. Prema Mundaka Upanisadi, ta atomska duša se nalazi u srcu svakog živog bića, a pošto su dimenzije duhovne duše iznad dosega opažanja materijalnih znanstvenika, neki od njih budalasto tvrde da duša ne postoji. Osobena atomska duša se nesumnjivo nalazi u srcu, zajedno sa Nad-dušom, i tako sve energije koje pokreću tijelo emaniraju iz tog dijela tijela. Krvna zrnca koja iz pluća prenose kisik dobivaju energiju od duše. Kada duša napusti taj položaj, prestaje aktivnost krvi - spajanje crvenih krvnih zrnaca sa kisikom. Medicinska znanost prihvaća značaj crvenih krvnih zrnaca, ali ne može utvrditi da je izvor energije duša. Međutim, priznaje da je srce centar svih energija tijela.
Takve atomske čestice duhovne cjeline se uspoređuju sa molekulama sunčeve svjetlosti. U sunčevoj svjetlosti postoji bezbroj sjajnih molekula. Slično tome, odvojeni dijelići Svevišnjeg Gospodina su atomske iskre zraka Svevišnjeg Gospodina i nazivaju se prabha, viša energija. Tako bez obzira da li slijedi vedsko znanje ili suvremenu znanost, osoba ne može poreći postojanje duhovne duše u tijelu.