"Stvarno je bilo prekrasno na Ličkom kampu (onoliko koliko sam bio). Organizatori se stvarno trude da zadovlolje bhakte i da ih na neki način uključe u službu (a bilo ih je). Sve je dobro organizirano a vidi se da još žele ipoboljšati neke stvari koje su možda neočekivano izostale. I domaćini Ličke Jesenice su stvarno ljubazni i gostoljubivi. Lijepo je vidjeti takvo zajedništvo bhakta kakvo je Šrila Prabhupada htio, farme, krave, polja, društvo bhakta, služba, propovijedanje… “Your love for me will be shown by how you cooperate together to keep this institution together after I am gone” (Šrila Prabhupada). Sve pohvale organizatorima i veselimo se slijedećem kampu. Jednostavno življenje, visoko razmišljanje je Ki Jay!!!" (19.11.2006)

Dragi Divya Prabandha Prabhu!
 
Sretan sam što sam sudjelovao na vašem izvanrednom festivalu i presretan sam što sam upoznao toliko simpatičnih bhakta, uključujući tebe i Murari Prabhua.
Također sam imao priliku propovijedati u sjeni Bhakti Vikasa Maharaje, to je zaista bila okrepljujuća sjena.
Takva vrsta festivala za mene je budućnost propovijedanja, usredotočeni na dijeljenje knjiga i jednostavno propovijedanje i organizirani od bhakta željnih propovijedanja.
Mogu samo zahvaliti Murari Prabhuu i njegovoj ženi na toploj dobrodošlici i nevjerojatnom kolaču i rođendanskoj dobrodošlici za moju ženu i zahvaliti im što svojim primjerom služe drugima.
Kako sam dobio nekoliko kompleta knjiga na srpsko-hrvatskom, odmah sam ih pokušao razdijeliti dalje. Moram priznati bilo je poprilično lako.
Prva gospođa kojoj sam se obratio bila je iz Slovenije ali je blisko povezana s Hrvatskom. Tečno govori engleski i hrvatski. Odmah mi je rekla da ima Gitu, stoga je bilo jednostavno dati joj i ostale knjige uz objašnjenje da su u „Bhagavad Giti objašnjene povijesne i filozofske činjenice o podrijetlu svemira“. Bila je jako sretna.
Druga gospođa je voditeljica spa-healt studija. Obično su starije gosopđe zainteresiranije za odabranije stvari. Bila je vrlo srdačna, ali mi je odmah rekla da mrzi srbe i (bivši) srpsko-hrvatski jezik. Imala je neugodna iskustva s posjetiteljima iz Srbije prije nekoliko godina. Nije bila nerazborita, tako da je nakon nekoliko minuta nadvladala jezičnu nesklonost i počela se zanimati za knjige. S njom sam razgovarao duže nego što običavam, ali se isplatilo. Zaključila je da će joj knjige pomoći prevladati nesklonost prema srpsko-hrvatskom jeziku i da će ih sve pročitati. Zato je uzela cijeli komplet knjiga.
Stoga se treba samo odlučiti pokušati dati ove knjige bilo kome tko želi osjetiti milost Srila Prabhupade i dugo godina zaključan book-lager u Hrvatskoj potpuno isprazniti! Pogotovo zato što imate najjeftinije BBT knjige u Europi.

Ako vam u budućnosti zatreba moja služba, tu sam, naokolo po Europi.

"All glories to Murari Gupta prabhu and his wife Sundari for facilitating it. There were about 140 devotees. I hope this finds you well. (Festival u Lici je bio apsolutno fantastičan. Sva slava Murari Gupta prabhu i njegovoj ženi Sundari što su to omogučili. Bilo je prisutno oko 140 bhakta. Nadam se da vas ovo nalazi u dobru.)"

"Šeću bh. Željko i bh. Gordan selom, po svježem zraku, nakon obilnog prasadama i sretnu baku kako sjedi ispred kuće. Dobar dan, bako. Kako je? – pitaju bhakte. I onda se bh. Željku omakne greška: Treba li, bako, kakva pomoć? Baka, ni pet ni šest, pogleda po dvorištu i reče: Naravno, treba iscijepati drva. Budući da ih je Željko "uvalio", Gordan reče: Ti, Željko, cijepaj, a ja ću s bakom malo pričati. I dok se Željko preznojavao cijepajući drva, Gordan je propovijedao o reinkarnaciji. Nakon što baka reče: Djeco, neću vam ja još dugo živiti! Gordan će njoj: Nema veze bako, ionako ćete dobiti drugo tijelo, pa ćete opet živiti… Ona reče: Ma neću kad ću biti mrtva… Gordan reče: Hoćete, hoćete, vidjet ćete!"

"Što reći o prošlogodišnjem kampu u Lici osim: sve je za 5! Jako je lijepo bilo izvući se iz iscrpljujućih tamo-rajastičnih gradova i provesti 4-5 dana u mirnom i osvježavajućem prirodnom okruženju Like, u vrlo ispunjavanjućem druženju s bhaktama i Šrila Prabhupadovim učenicima uz standardne jutarnje i večernje programe, odličan prasadam i služenje Vaišnava. Svaka čast organizatorima i svima koji su sudjelovali!"

"Svaki kamp se odlikuje sa posebnom vibrom i ozračjem. Što je to karakteristično za lički kamp? Prije svega gostoljubivost, "besplatnost", entuzijazam svih prisutnih da doprinesu sveopćem boljitku ovakvog druženja, te podsjećanje na strogosti kojima treba težiti svaki transcedentalist. A sama ta askeza, koja uključuje striktnost u kuhanju, osobnoj higijeni, isključenosti prajalpe i sl., doprinosi jačem i dubljem primanju sadržaja koji se na kampu nudi. U svakom slučaju ne treba propustiti, jer čak i s materijalne strane valja pročistiti krv na visini od 500 metara n/v koja je čak i liječnički preporučena za najbolju krvnu sliku. Dakle roditelji, obvezno doći s djecom".

"Sjećam se predivne duhovne atmosfere, osjećaja povezanosti s bhaktama, i mogućnosti zajedničkog služenja na raznolike i kreativne načine. Realizacija s kampa: slijeđenjem sadhane srce je puno Krsne. Jednostavno, bilo je to predivno duhovno iskustvo i želja mi je da se ponovi. Hvala na svemu organizatorima kampa!"

"S obzirom da nam je ovo prvi kamp moram priznati da je djeci i meni bilo super. Neki bhakte se čude da u nekom kampu može sve štimati. Valjda to ovisi o očekivanjima. S obzirom da sam bila s djecom bili smo smješteni u sobi. Kako tome prigovoriti? Programi su se odvijali punom parom od 5 ujutro do 19 navečer. Ako nismo mogli prisustvovati, predavanja su snimana. Tako su predavanja postala dostupna svima bez obzira na razlog ne prisustvovanja predavanjima. Prasadam je bio preukusan tako da sam se vratila s par kila viška; djeca su drugi par rukava. Nadalje, bilo je mnoštvo bhakta na jednom mjestu. Kako naći povoljniju priliku za službu i druženje s Gospodinovim bhaktama? Još jedan veliki plus je bio taj da nije bila određena cijena kampa, jer neki od nas ne bi mogli doći. Jedino što bi mogla predložiti za naredni kamp je to da skupa s matajis kojima je profesija odgoj djece organiziramo čuvanje mališana koji su prisutni. Dobrovoljno se javljam kao jedna od njih za jedan dan. Na taj način bi roditelji mogli u miru biti na predavanju, a o djeci bi se vodila briga kroz aktivnosti prilagođene dobi. To je čisto prijedlog. Ako ne uspije ove godine, Krišninom milošću, bit će ubuduće."

"Jako sam zahvalna svim bhaktama, ali najviše domaćinima koji su organizirali ovo druženje. Osjećala sam se zaista kao u svojoj kući i to je ono što je na mene ostavilo najveći dojam na ovom kampu. I sve drugo bilo je jako lijepo i inspirativno za duhovni život. Nadam se da ću moći opet doći".

"Prvo, što se tiče prasadama , po meni je bio najkvalitetniji koji sam vidio na nekom kampu. Bio je BESPLATAN, kao i sam kamp i uvijek ga je bilo dovoljno. Sam programski dio je bio uređen da bhaktama pruži priliku da nešto nauče i praktično iz predavanja, seminara i nekako da podsjeti na "dobre stare" dane svjesnosti Krishne. Rezultat toga je da kako je kamp odmicao, učinilo se da smo svi postali ozbiljniji i posvećeniji i izostala je uobičajena atmosfera koju ljetni kampovi ponekad nose. Najviše mi se svidjela sekcija "magic box" tj. pitanja i odgovori koja je bila sprovedena do kraja (sva su pitanja odgovorena) te nije poslužila samo da popuni rupu u programu. Osobno imam bar 10 pitanja koja možda ne bih postavio javno, a znam da su još uvijek aktualna i bhaktama zanimljiva za diskusiju. Dakle, kamp bih preporučio svima koji žele nešto da nauče; postanu bolji bhakte, a vole više tradicionalni pristup. Subjektivno omjer onoga sto sam uložio i dobio učinio je da se čak i malo neugodno osjećam s obzirom da sam samo landrao naokolo i dobro jeo (nadam se da ovo ne stavlja organizatora u neugodnosti)".